U petak, 5. travnja u 19 sati svoju prvu izložbu u Galeriji Kraluš otvara Zoran Filipović Zoro. 

Zoran Filipović, rođen u Brčkom, Bosna i Hercegovina, 27. travnja 1959., od 1978. živi i radi u Zagrebu. Poznat je kao talentirani fotograf, pisac te dizajner, s fokusom na grafički i produkt dizajn u posljednjih nekoliko godina. Karijeru je započeo u časopisu "Start" i tjedniku "Danas", te je dosad objavio dvadesetak autorskih knjiga koje kombiniraju njegovu fotografsku i književnu vještinu.
Filipović je višestruko nagrađivan za svoj rad, osobito izvan Hrvatske, pri čemu su njegove knjige postigle iznimnu popularnost, poput "Ein Jahr in der Hölle" i "Entseeltes Land". Njegovo njemačko izdanje knjige "Ein Jahr in der Hölle" čak je proglašeno knjigom mjeseca, dok je "Entseeltes Land" bio mjesecima na vrhu njemačkih bestseler ljestvica.
Osim književnih dostignuća, Filipović je bio suradnik mnogih svjetskih magazina poput "Le Figaro Magazine", "Paris Match", "Life", "Die Zeit", "Frankfurter Allgemeine Magazin" i drugih. Također, surađivao je s renomiranom agencijom Magnum Photos, koristeći pseudonim ZORO. Njegovi radovi izlagani su u najprestižnijim svjetskim galerijama i muzejima, a o njemu su snimljeni dokumentarni filmovi u inozemstvu, kao što su oni njemačke državne TV kuće ARD. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog novinarskog društva i International Federation of Journalists od 1985. godine.

Terezín i njegova ostavština (Uz sto deset godina od početka Prvog svjetskog rata)

Zidovi starih graditelja premazani krečem, tjeskoba zatvorske utvrde i njezinih malih prozora s oskudnim svjetlom, polumrak sa sjenama nekad važnim zbog prikrivanja posljednjih utjeha utamničenih, zabilježeni su fotografijama Zorana Filipovića na kojima nema niti jednog ljudskog lika. Ipak, ne radi se o fotografiranju fortifikacijske arhitekture zdanja iz 18. stoljeća. Naprotiv, radi se upravo o fotografijama, one, i dalje potisnute Europe i teške sudbine njezinih ljudi stradalih u češkom Terezinu, mjestu tamnovanja još za Austro Ugarske. (...)
Filipovićeve fotografije ne donose grobove niti lica onih u njima pokopanih. One su fotografije jedne šire memorije, krik koji se je nijemo fokusirao i  zastao na detaljima posve običnih predmeta (podova, niša, šarki, kvaka, lampi itd.), danas jedinim svjedocima stradanja o kojima oni sami ne mogu ništa reći, ali ipak ostaju zabilježeni kao dio holokausta i stradanja.

Plakat izložbe
Deplijan izložbe