U četvrtak, 6. veljače u 19 sati, izložbu fotografija "Kaj delam kad ne delam" predstaviti će Janko Belaj.

Janko Belaj (1965.) samostalni je umjetnik, fotograf, grafičar i programer. U svijet fotografskih i grafičkih tehnika zaputio se još u ranoj mladosti. Prvi su mu fotografski radovi
objavljeni koncem 70-tih godina, a od tada do danas fotografijama je opremio više izložaba i monografija s područja povijesti umjetnosti (MUO, Muzejski prostor, Mimara, Narodna galerija u
Ljubljani, Gliptoteka HAZU, MSU…).
U popisu klijenata su mu razni izdavači, marketinške agencije i dizajnerske kuće (KS, X-Press, Školska knjiga, Kult, DNA, Grey, Unex, CWH, Hand Design, McCann…) te niz kulturnih i znanstvenih instituacija (IPU, FFZG, IARH, IEF, OFM, DARIAH…) kao i znane prozivodne i prodajne tvrtke (Končar, Podravka, Tuborg, Offertissima,Mercator, NTL, Turbo-Limač, Turbo-Sport…).
Godine 1998. osniva prvi domaći portal posvećen fotografiji (fotozine.org). Član je Sekcije za fotografiju ULUPUH‑a i HZSU‑a.
Izlagao je na 40-tak skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu te samostalno s 10-tak izložaba u Budvi, Koprivnici, Lepoglavi, Požegi, Sarajevu, Sisku, Solinu, Sv. Ivanu Zelini i Zagrebu.

Janko Belaj i fotografija apsurda

Na sebi svojstven način, Belaj slijedi senzibilnost koja tu prevladava. Besmislena zapažanja prostih radnji i postupaka, banalnost svakodnevnog, u njegovim fotografijama postaju predmetom umjetničke intervencije, igre s mehanikom svijetla, pa stara i dobro poznata tjeskoba biva osvjedočena u fotografiji uglavnom mrtvih priroda koje, po riječima autora, nisu ni posao ni život. (…)
U ovom aktualnom ciklusu „Kaj delam kad ne delam” autorov pristup je daleko rafiniraniji i suptilniji. Napuštene su ideje bilo kakvog misaonog ili umjetničkog „dovršavanja” ili „svjedočenja”. Umjesto toga svaka scena predstavlja se sočnom ali estetski savršenom besmislenošću, osvjedočenom konstatacijom kako su klišeji koje zapažamo samo slijed apsurda koji nas okružuju. (...)
...u funkciji toga da se manje više značajno razbije uvriježeni način fotografiranja, ponekad i sasvim radikalno, a da bi se i na tehničkom, a ne samo misaonom nivou došlo do onog čemu se
teži, nekonvencionalnog likovnog izraza koji fotografira sve - i ono što je stvarno i ono što je nestvarno.

Plakat izložbe
Deplijan izložbe