U četvrtak, 9. siječnja, u 19 sati izložbu "Paralelni svjetovi" otvoriti će Alan Matuka.

Alan Matuka rođen je 1966. godine u Zagrebu, gdje je živio do završetka srednje škole. Fotografijom se počeo baviti u ranoj mladosti, da bi se početkom devedesetih preselio u London radi stručnog studija i daljnjeg usavršavanja.
1992./93. završio je fotografiju na London College of Printing. Od 1995. radi kao samostalni umjetnički fotograf u vlastitom studiju. Sredinom 2001. seli se u Zagreb, gdje otvara fotografski studio i nastavlja umjetnički i komercijalni rad.
Lista klijenata mu se uglavnom sastoji od internacionalnih reklamnih i dizajn agencija, izdavačkih kuća, te direktnih klijenata iz industrije. Klijenti s kojima trenutno surađuje: Coca Cola, Heineken, Jamnica, Karlovačko, Ožujsko, Laško, Ledo, Dukat, Podravka, Thomy, Kaiser, Zvjezda, Vegeta, Pepsi, Orbit, Aquarius Records, AmEx, Elle, Chromos, Wustenrot, Garnier, Seat, HP, L’Oreal, PBZ, Casa, HT mobile, VIP, Gavella, Pliva, Nokia…
Do sada je realizirao brojne vlastite projekte, a uz to ostvario i niz bliskih suradnji s dizajnerima i art direktorima. Svoje radove redovito izlaže na samostalnim i skupnim izložbama širom Hrvatske. Član je RPS-a (Royal Photographic Society of Great Britain), ULUPUH-a i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Paralelni svjetovi

Paralelne stvarnosti prisutne su ovdje i kroz dva ciklusa, odnosno već prije predstavljene radove. Prvi ciklus Legacy umjetnički je homage kritici sveopćeg zagađenja koje je sveobuhvatno. Digitalna priroda vizualnih medija pokazala se u ovim primjerima kao idealna za bilježenje zagađenja, ne samo prirode i društva, već svijesti. Pažljivo izrađene digitalne slike svjedoče o stvarnoj degeneraciji svijesti u kojoj zbog masovnog konzumerizma i sveopće banalizacije, sve poprima svojstvo smeća, od djece, ženskih aktova, lika muškarca, igračaka, isto kao i odbačena limenka coca-cole.
Drugi ciklus What If (Što ako) ironično je auto-portretno igranje (roll play) s vlastitim likom. Ekstremni pristup vizualnim senzacijama ponuđenim u popularnoj to jest masovnoj kulturi kao ideal za formiranje poželjne ili popularne osobnosti, moguće i ideala, ovdje je ustvari ironijski je slatkiš koji jasno ukazuje na trendove koji u najmanju ruku zabrinjavaju. Stavljajući sebe kao subjekt u slike/fotografije rađene po uzorima iz predodžbi hollywoodskih filmova, horora, krimića ili urbanih legendi, ne samo da dekonstruira predložene ideale, već govori i o dvostrukom životu modernog čovjeka. Dakle, paralelna je stvarnost sve i svuda. Živio Matuka!

- Marijan Grakalić

Plakat izložbe
Deplijan izložbe