U četvrtak, 7. ožujka u 19 sati, Mateja Majcen otvara svoju novu izložbu u Galeriji Kraluš - Kompleks groteska kroz subliminalni podražaj.

Mateja Majcen iz Svetog Ivana Zeline, rođena 11. veljače 1997. u Zagrebu. Diplomirala likovnu pedagogiju (magistra likovne pedagogije) s glavnim predmetom kiparstvom 2020. godine na Akademiji
primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Tijekom studija izlaže skulpture i stakla na grupnim izložbama studenata te dvaput izlaže u Galeriji Kraluš, na grupnoj te samostalnoj izložbi. Predsjednica je Udruge za alternativnu kulturu i mlade (sada građanske inicijative), članica je umjetničkog savjeta Galerije Kraluš te voditeljica raznih likovnih radionica u gradu.

Kompleks groteska kroz subliminalni podražaj

Svojim ciklusom slika „Kompleks groteska kroz subliminalni podražaj“, slikarica Mateja Majcen obraća nam se s one granice umjetnosti gdje ona transcendira od stilskih obilježja prema stilu vlastita alternativnog života. Baš kao i u dugoj tradiciji transavangarde, i ovdje se od univerzalne potke izražene u natpisima, porukama na slikama, to jest njihova imenovanja, kroz veoma profinjenu figurativnu stilistiku, gradi vlastita umjetnost. Upečatljivost svakog djela groteskna je zato što se u tom odnosu općeg i individualnog, slikarski često sjetnog izraza, traži i nastoji prevladati zadanost, odnosno nadigrati demonološki bezdan u kojem živimo. Ipak, prisutna svijest o mogućnosti nadilaženja zadatosti, iako sramežljivo, prelazi granicu umjetničkog mimezisa, naravno ne crnim kvadratom na bijelom polju kao kod ruskih avangardista ili meandriranjem prvobitnoga kakvog vidimo kod Knifera. Granica se prelazi vraćanjem odnosno oživljavanjem autentičnosti doživljaja elementima slikarske groteske koja je u možebitnom „krvnom srodstvu“ s mrvicom senzibiliteta slikarske tradicije Srednje Europe (Schiele, Kokoschka). (...)

Na iznenađujuće dubok i bogat način u cijelom se ciklusu promatra to unutarnje sazrijevanje koje (opet) ima taj naboj groteske jer unatoč aktualnim određenjima ne pada u nihilizam, opjevavanje vlastite tragedije ili svjetske boli, niti ima frenezije strave i užasa koje su po pravilu zgotovljene u tradiciji popularne fantasy subkulture. Podražaj je izvoran zato što potvrđuje mogućnost spoznaje kroz stvaranje, i to gotovo epifanijski. Trauma (traume) koja nas svih dotiče sada više nije zagonetka, umanjena je estetičnošću likovnog medija i transcendirana u zapaženu dragocjenost, to jest sliku. Slika pak tako postaje subliminalni karakter podražaja, što će reći da se iz tvrde stvarnosti vinula u prozračnu duhovnost, kako aluzijama koje prikazuje tako i asocijacijama koje pobuđuje.

Plakat izložbe
Deplijan izložbe