U četvrtak, 4. svibnja u 19 sati otvaramo izložbu slika Damira Medvešeka - Ljepota žene.

Damir Medvešek rođen je 1959. godine u Zagrebu. Nakon osnovne škole polazi nastavu u Školskom centru ” Ruđer Bošković ”, strojarski smjer, i na Višoj tekstilnoj školi apsolvira dizajn odjeće i tekstila. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u slikarskoj klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Svoja djela izlagao je do sada na 40 samostalnih i 50 skupnih izložbi, u Zagrebu, Rimu, na Brijunima, u Vinkovcima, Pazinu, Varaždinu, Koprivnici...
Slike mu se nalaze u svjetskim kolekcijama kao što su zbirka Caroline od Monaka, zbirka Mercedes, Ferrari, Cartier, Lacoste, La Martina, i ostale.

Damir Medvešek - Ljepota žene

Portreti i aktovi žena trajna su i stalna slikarska tema umjetnika, akademskog slikara Damira Medvešeka. Bilo u crtežu ili akrilu, ulju ili kombiniranim slikarskim tehnikama, ženska ljepota na svaki je način onaj autentičan životni eros koju u svojim djelima prikazuje umjetnik, inače i autor najvećeg slikarskog opusa grada Zagreba u 130 veduta (sada već vjerojatno i više). Upravo taj urbani gen našeg podneblja i mentaliteta, zagrebačkog načina i stila života, dominira i u pristupu i u izvedbi ženskih portreta i aktova koji čine srž ove izložbe. Profinjene linije, podsjećanje na renesansnu slikarsku profinjenost, odmak od bilo kakve vizualne vulgarnosti i tehnički, izvedbeni perfekcionizam osnovna su značajka Medvešekovog stvaranja. Taj značajni akter domaće slikarske scene, ujedno i slikarski genij zagrebačkog Hrvatskog Narodnog Kazališta ali i autor ilustracije za omiljeni zagrebački književni rječnik ‘’Priručnik purgerskog govora’’ (urednika Marijana Grakalića), pokazuje se i kao jedan od najvažnijih memoarističkih slikara hrvatske moderne umjetnosti. To se najbolje vidi upravo na ovim radovima. Memorija svijeta i povijesti, napose ona samog umjetnika, je žena. Bilo da se radi o savršenom osmijehu iz daleke prošlosti, pogledu zapamćenom među piramidama ili ovoživotnim tijelima zahvaćenima u mrežu autorova vizualna identiteta, svuda se vidi i osjeća naboj akta identifikacije s profinjenim ženskim erosom. Umjerena senzualnost, odmjerenost ali i emocionalna radoznalost dočekuje nas na ovim slikama, pri čemu nagost ženskih tijela nije samo stvar spoznajne satisfakcije već ujedno i samoidentifikacija samog umjetnika i njegovog pamćenja.

Plakat izložbe
Deplijan izložbe