Krunislav Stojanovski: Smrt Jamesa Joycea

Facebook Event Image 1920x1080px KRUNISLAV STOJANOVSKI

Izložba slikarskih radova akademskog slikara Krunislava Stojanovskog po knjizi Marijana Grakalića ''Smrt Jamesa Joycea i druge priče iz XX. stoljeća'', te promocija knjige, održana je 2. lipnja u galeriji ''Kraluš'', Vatrogasna 3. Sveti Ivan Zelina, s početkom u 19.00 sati.

Prava je umjetnost uvijek na putu proširenja stvarnosti. Tako je i ovaj put kada se radi o novoj knjizi priča ''Smrt Jamesa Joycea'' Marijana Grakalića koju je nadahnuto oslikao akademski slikar Krunislav Stojanovski. Knjigu su tiskale Shura publikacije iz Opatije (Šura Dumančić) s tridesetak crteža, no zaveden i inspiriran tekstom, Stojanovski je u svom upečatljivom ekspresionističkom stilu napravio još stotinjak crteža. Tako se u jednom posebnom slikarskom ciklusu ovjerilo ono nestvarno, a u stvari bitno i trajno u književnosti, mogućnost njezine uvjerljivosti i širine misli. 

Nadahnut pričama  Stojanovski u potpuno samosvojnoj likovnoj naraciji vidi i pronalazi arhetipske elemente koje uvjerljivo slika u jednom dahu, naglašeno originalno i neponovljivo. Trenutak imaginacije postaje likovna priča jedne do sada neviđene dimenzije, ustvari, čitav kozmos rasprostrt oko onih bitnih i važnih unutarnjih mitova koji ispričani kroz književnost sada postaju i vizualni artefakti, osobna kronika viđenja jedne zemlje, njezine epohe i dijalektike antropomorfnih i zoo-morfnih vizija koje su i inače stalna umjetnička tema ovog autora. Dobro i zlo, lijepo i ružno blisko i strano susreću se u upečatljivom likovnom izrazu u kojem gotovo da nema nikakve praznine.  Žestina podjednako dominira i u crtežima i u koloriranim ekspresijama nastojeći ostaviti utisak pečata važnog za sjećanje, memoriju svijeta što ga dotiče i ispunjava. Oslikani likovi i trenuci jedinstveni su likovni ciklus prepun nadahnutih motiva i asocijativnosti, konceptualno sročen u jednu paralelnu a ipak prepoznatljivu i potresnu dimenziju koja povezuje čovjeka, njegovu sudbinu i stvaranje. Stojanovski se ovdje predstavlja kao majstor ovjeravanja nestvarnog.

O Grakalićevoj knjizi, koja je u veoma kratkom roku postala izuzetno zapažena, kritičari i kolege pisci, izrekli su do sada brojne pohvale i komentare. Tako zagrebačka književnica Zorica Radaković u svom prikazu knjige piše: ''Fina mješavina fantastike, realizma i činjenica pisana je uglavnom na književnom standardu bez upliva dijalektalizma, lokalnog govora ili žargona, s izuzetkom autobiografske priče „Krštenje u pokušaju” gdje govor samoborskog kraja doprinosi efektu humora. Inače, u cijeloj knjizi je nekoliko priča anegdotalnog karaktera, a jedna od njih je i „Smrt Jamesa Joycea” po kojoj je knjiga naslovljena, vjerojatno zbog atraktivnosti imena slavnog Irca koji je zbog svog jednogodišnjeg boravka u Puli unekoliko i proslavio taj grad, odnosno popularizirao Istru. Zbog konteksta su mi priče iz drugog dijela knjige (onog koji se tiče vremena nakon Drugog svjetskog rata) bliže za razumijevanje no one iz prvog dijela daleko fascinantnije. Čak, razmišljala sam – da je moguće zagrobno djelovanje – zbog teme i stila – vjerujem, priče iz prve polovice knjige bi zasigurno rado recenziju napisao i sam Miroslav Krleža koji se bavio sudbinom našeg čovjeka, žitelja Austro-Ugarske monarhije u povijesnoj vjetrometini Prvog svjetskog rata u kojoj se prekraja politička sudbina našeg nacionalnog prostora kao i Europe. U toj recenziji sliku na naslovnoj stranici ilustratora Krunislava Stojanovskog bi možda usporedio s Munchovim Krikom.''

Marko Raguž iz Sarajeva na stranicama PEN Centra Bosne i Hercegovine cijelu je zbirku priča tematizirao s obzirom na problem smrti, kako pojedinca tako i epohe dvadesetog vijeka, pa piše: ''Ova zbirka priča pokušava uhvatiti dijagnozu života, koji je izložen smrti, procesima raspadanja. Što preostaje od života, čemu je sam takav život izložen? Na ta pitanja ova knjiga pokušava pronaći odgovore, ili postaviti barem poneko novo pitanje. Neko je nekad rekao da nema života bez promjene života. Prelaze postojanja između naraštaja prati smrt, velika drama, ali i brojni drugi složeni procesi. Procese odumiranja, individualnog i povijesnog, ova zbirka priča pokušava zahvatiti u njenim složenim odrazima.''

Vid Barić u tekstu ''Velika epoha i pojedinac stiješnjen između tokova historije u magiji Istre'' objavljenom u ''Jutarnjem listu'' pak piše: ''U paralelnoj, mitopoetičnoj historiji Marijana Grakalića, koju nam daje na čitanje u svojoj novoj zbirci priča “Smrt Jamesa Joycea i druge priče XX. stoljeća” (Shura publikacije 2021., ur. Šura Dumanić), pravila nema. Osim onih literarnih, razumije se, koji pridonose razumijevanju njegovih magijsko-realističnih priča. One, pak, izvrću poznate obrasce i povijesne priče, koje Grakalić uzima kao temelj, pružajući čitatelju novu perspektivu na prijelomne događaje XX. stoljeća, unutar kojih miješa dokumentarističke metode, slično kako je radio Danilo Kiš, i magične, radikalno snovite epizode u duhu prvaka magijskog realizma. Njegova proza stoga “baca” na Borgesovu. Srećom ju je mali izdavač Shura publikacije iz Opatije priredio i objavio, jer priče Marijana Grakalića u koje, poput nekakvog vještog alkemičara, upisuje mitološko, povijesno i svakodnevno, stvarno i imaginarno, literarni su dragulj u suvremenoj hrvatskoj književnosti, opterećenoj stvarnošću i nasadama tzv. stvarnosne proze.''

Poznati crnogorski pjesnik Mediterana i književnik, Boris Jovanović Kastel, na crnogorskom portalu Montenegrina, ovako piše o Grakalićevoj knjizi: Da će književno hodočašće na tragu Bum generacije latinoameričkih spisatelja, s početka druge polovine XX stoljeća, biti snažno, voljeno i inspirativno stvaraocima s mnogih meridijana pokazala je i knjiga kratkih proza Smrt Džejmsa Džojsa  hrvatskog pjesnika, mitopetika i istoriozofa Marijana Grakalića, kao atipični mozaik fiktivno-faktivnih priča pisanih mastilom spravljenim u zalivu boginje Reje. Ovaj erudit i prefinjeni narator u istrijanskom atlasu saga iz 1001 zaliva, lišen vremenskih kota i nadahnut snoviđem stvarnijim od jave, brodi u trouglu bliske, daleke i lične istorije presvučen, kao na antičkom forumu, u više istorijskih likova, od onih najznačajnijih do lokalnih vagabunda, u želji da svakodnevlje preoobrazi u epohu! Pula je hiperboreja, limb i pakao pjesnikovog svijeta, izabrani nekropolis Ulisovog oca, u njoj, kakve li časti!, upoznajemo najčuveniju tkalju zlatnog doba koja iskrsava pred nama u vidu ogromnog pauka, iz ovog grada pratimo rodoljube na put u Gmund, grad-logor u dubini Austrougarskog carstva na izdisaju… Tu se osjeća, kao na gubilištu, vonj smrti i vidi suton jednog vremena prepunog deluzija i straha, slute dani pogubni za slovenske narode spremne da i u takvom sudbinskom košmaru pokažu svoju ljubav i sjetu. Najljepša igla kompasa ove zbirke je – poezija kao posljednji bastion odbrane pred sveštenicima mraka sa zastavom dogme u ruci. Otud sjajan usklik izronio iz priče Zvono želja – Poezija je, unatoč prolaznosti naših nada i mašte, daleko uvjerljivija inspiracija, no sva klecala po ubogim crkvama.

Nera Karolina Barbarić u svom osvrtu na knjigu kaže: '''Strukturalno mimetične, kratke priče Marijana Grakalića „Smrt Jamesa Joycea i druge priče xx. stoljeća“, lijepa su literarna novina u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Naslonjene na knjigu poezije Pjesme izgubljenih ljeta, u kojoj se tek nazire njegovo eruditsko obrazovanje, ove su priče poput uradaka vještoga maga koji finim  stilom i suptilnim kratkim dijalozima izvlači iz povijesti  20. stoljeća upečatljivije događaje i u njih ubacuje likove poput Jamesa Joycea, bana Matka Laginje, dr. Ante Cilige, Kralja Aleksandra, pukovnika Sebastiana Prasca, matadora Pedra Romera itd., te im dodaje novu povijesnu ulogu – onu u običnom životu.'', a Darija Žilić u pogovoru ovim pričama piše: ''Savršena ravnoteža dijaloga i opisa, priče i egzegeze. „Smrt Jamesa Joycea“ oslikava jednu epohu, njene zanose i deziluzije, podozrivost prema državnom Levijatanu,prihvaćanje sumornosti i surovosti svijeta, te zagovor slobode i iznad svega, antifašizama. U Grakalićevim pričama na kraju je Vrijeme koje jest i koje nije, glavni junak, kao i ta svijest o smrtnosti čovjeka, o povezanosti živih i mrtvih. Premda je mjesto odrješenja daleko, i premda se čini da je i vrijeme nestalo, pa se zbog toga sve čini nestvarno, ostaju ipak i mirisi djetinjstva,  sjećanje na polja makova i na plavo more. I pisac stoga zaključuje „Nekako mi je važno da je još tamo iako više nije isto kao nekad“.

Plakat izložbe
Deplijan izlložbe

Ispis